|
U
izdanju Arhiva Srbije i
Crne Gore i Javnog preduzeća
Službeni list SCG objavljeni su ”Zapisnici sa sednica Ministarskog saveta
Kraljevine Jugoslavije, 1941-1945. godine“. Na
preko 500 stranica ove knjige sa predgovorom prof. dr Ljubodraga Dimića
i uvodnim napomenama priređivača mr Komnena Pijevca i Dušana
Jončića, arhivista Arhiva SCG, objavljeni su svi zapisnici sa
sednica kraljevske vlade održanih od 27. marta 1941. do 8. februara
1945. godine. U
tom periodu promenilo se šest kabineta: vlada
Dušana Simovića, 27. mart –
6. januar1942 (održala je 54 sednice), prva
vlada Slobodana Jovanovića, 12.
januar 1942 – 28. decembar 1942 (održala je 50 sednica), druga
vlada Slobodana Jovanovića, 5.
januar 1943 – 15. jun 1943 (održala je 18
sednica), vlada Miloša Trifunovića,
1. jul – 30. jul 1943 (održala je 7 sednica), vlada
Božidara Purića, 11. avgust 1943 –
25. maj 1944. (održala je 55 sednica) i vlada
Ivana Šubašića, 27. jul 1944 – 8.
februar 1945. (održala je 33 sednice). Ukupno je održano 217
sednica vlade u Beogradu, Užicu, Sevojnu, Palama, Atini, Tanturu
(Jerusalim), Kairu, Londonu. Publikovanjem
ovog zbornika ostvarena je namera Arhiva da se originali zapisnika konačno
objave u celini, čime je praktično prestala potreba budućih
istraživača da ovu građu traže na drugim mestima, iz druge
ruke, u raznim kopijama, izvodima, u drugim arhivima, pa i u Arhivu
Srbije i Crne Gore. Konačno, samim objavljivanjem, originali
zapisnika su na najbolji način zaštićeni od oštećenja i
uništenja. U
istorijsku vrednost ovih zapisnika sada se može
uveriti i šira javnost. Celovito objavljivanje zapisnika tek
otvara mogućnost da se i širi krug korisnika detaljno upozna i
informiše o čemu se razgovaralo i šta se zaključivalo na
sednicama vlade i kakvi su bili rezultati vladinog delovanja u
skladu sa ratnim okolnostima i specifičnim uslovima koji su
proizilazili iz njenog delovanja izvan zemlje. Vlada,
koja se obrela u emigraciji, prihvaćena je od saveznika kao jedini
zakoniti predstavnik Kraljevine Jugoslavije. Ugled stečen 27. marta
dodatno je doprinosio da Vlada i monarh budu smatrani nosiocima državnopravnog
i međunarodnog kontinuiteta jugoslovenske države. Na
sednicama Ministarskog saveta raspravljano je o ratnim
ciljevima Kraljevine Jugoslavije, unutrašnjem državnom preuređenju,
spoljnim poslovima, tekućem
radu
vlade, organizaciji
pomoći Jugoslaviji i njenom stanovništvu, vojnim snagama vlade u
inostranstvu
i zemlji, pomoći iseljenika starom kraju
i radu iseljeničkih organizacija, sudbini ratnih zarobljenika i
interniraca, stradanjima stanovništva u zemlji,
finansijskim pitanjima…. Analizirajući
delovanje Ministarskog saveta KJ prof. dr Ljubodrag
Dimić zapaža: "Priča
koju pripovedaju Zapisnici sa sednica Ministarskog saveta Kraljevine
Jugoslavije počinje 27. marta 1941. godine. Već u prvim danima
postojanja i rada Vlade postaju vidni nesloga, podele, različiti
pogledi na politiku koju treba voditi u sudbonosnim trenutcima za
opstanak zemlje, pojedinačni i stranački
interesi, odsustvo jasnih vizija, nesnalaženje u događajima,
konfuzija i haos koji dodatno vodi ratnoj katastrofi. Besplodne rasprave
u kojima su iznošena nerealna očekivanja, iskazivano otsustvo
pragmatizma, bila izražena administrativno-birokratska logika razmišljanja
"proždirale" su dragoceno vreme... Ministri izbegličke Vlade i politički prvaci u Londonu bili
su oštro polarizovani oko brojnih pitanja podjednako prošlosti koliko
i sadašnjosti i budućnosti. "Utvrđivanje" krivaca
za vojni poraz, izdaju i komadanje zemlje, počinjene greške,
genocid naprosto je apsorbovalo energije i paralizovalo rad Vlade.
Sukobi, mučne rasprave, svađe, iskazani animoziteti,
nepoverenje, netrpeljivost ozbiljno su kompromitovali ideju
jugoslovenske države i gotovo dovodili u pitanje njeno obnavljanje...
" Zapisnici
se objavljuju bez posebnih komentara, koji bi mogli sugerisati bilo
kakvo “usmereno” čitanje, i bez dodatnih ilustracija ili
dodatne arhivske građe, koja bi mogla da zamagli, a ne da pojasni
osnovne arhivske dokumente, koji čine sadržaj zbornika. Zapisnici
u ovom zborniku, objavljeni su u svom izvornom obliku, pri čemu su ispravljene samo
očite štamparske, odnosno daktilografske greške. Originalni
zapisnici, koje je vodio Sava Kosanović, su u
rukopisu, dok su svi drugi urađeni pisaćom mašinom. Pisani su
latinicom (sa malim izuzetkom kod zapisnika koje je vodio Sava Kosanović
- deo je vođen ćiriličnim pismom), ekavskim i ijekavskim
izgovorom, saglasno tome kako su ga koristili pojedini članovi
vlade.
|